Home / Intervju / Halid Demirović: U velikom smo deficitu kada je u pitanju trenerska struka

Halid Demirović: U velikom smo deficitu kada je u pitanju trenerska struka

Bh. rukometni stručnjak i nekadašnji selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine Halid Demirović, svoje penzionerske dane provodi u Švicarskoj, odakle je za portal Svijet Rukometa prokomentarisao trenutnu situaciju u bh. rukometu.

Demirović je preko 50 godina bio aktivni sudionik rukometnih dešavanja u Bosni i Hercegovini. Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom poslu. Godinama je nastupao i trenirao Želju, sjajan igrač član šampionske generacije Želje a potom uspješan trener i selektor reprezentacija Bosne i Hercegovine i Švicarske.

Kako kaže, trenerski posao u Bosni i Hercegovini je deficitaran a za pozitivne promjene u bh rukometu neophodan je organizovan i jak Rukometni savez.

Obzirom da se vrlo rijetko pojavljujete u javnosti, evo za početak da nam kažete gdje je danas Halid Demirović i čime se bavi?

Trenutno se nalazim u Švicarskoj ali veći dio vremena provodim u Sarajevu. Kada se otvori mogučnost odmah ću doći u Sarajevo jer sam se zaželio starije kćerke i moje troje unučadi kao moje rodbine i prijatelja koji tamo žive. Ovdje uživam sa suprugom i mlađom kćerkom i dvoje unučadi. Provodim zaslužene penzionerske dane.

Nedostaje li Vam rukomet?

Rukomet mi ne nedostaje ali ga intenzivno pratim putem medija a takođe i u stalnim sam kontaktima sa bivšim igračima i trenerima sa naših područja.

Gornji red: Sead Hasanefendić, Zoran Jovanović, Zoran Radmilović, Milomir Mijatović, Ranko Božinović, Jefto Perišić, Adnan Dizdar; Donji red: Ćamil Festić, Bakir Rudić, Gordan Žigić, Šefik Halilović, Rusmir Delahmetović, Halid Demirović

U godinama kada sve vodili sarajevsku Bosnu pa i reprezentaciju Bosne i Hercegovine, u BiH se igra jako dobar rukomet. Šta se desilo sa rukometom u BiH?

Teško mi je to objasniti. Mislim da se i sada u Bosni i Hercegovini igra dobar rukomet. Vidim da je rukomet popularan u manjim sredinama što je pozitivno jer se pravi jedna velika baza igrača za budućnost.

Veoma je lijepo doživjeti rukometnu atmosferu u Gračanici, Gornjem Vakufu, Maglaju, Bugojnu jer u tim gradovima mnogo gledalaca prati rukometne utakmice a sve to protiče u prelijepoj sportskoj atmosferi.

Ovdje nisam spomenuo mjesta gdje postoji velika tradicija igranja pukometa.

Nekada je naša domovina bila poznata po velikim trenerskim imenima, gdje se danas nalazimo po tom pitanju?

Sto se tiče trenerske struke u velikom smo deficitu. Nemamo svoju trenersku organizaciju u okviru Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine koja bi radila na obrazovanju mladih trenera kao i licenciranju trenera.

Nedostaju nam analize Evropskih i Svjetskih prvenstava kao i da se educiranje trenera radi po novim, takozvanim modernijim metodama jer je osim fizicke i individualne kvalitete veoma ili cak odlučujuče bitna i mentalna strana.

Mi imamo odličan rad sa igračima do 18 godine a onda se ti igrači izgube izmedju 18. i 22. godine a upravo tu kvalifikovani treneri im mogu da pomognu da ti mladi igrači sazriju mentalno kao licnosti i tek onda imaju sansu da postanu pravi igraci.

Šta je to što nedostaje rukometu u Bosni i Hercegovini?

Ono što nam prvo nedostaje je organizovan i jak Rukometni savez BiH, a potom vizija i dugoročni planovi.

Da li nam je potreban neki državni sportski projekat, neki jak Borac ili jaka Bosna?

Potrebni su nam jaki klubovi kao Borac, Bosna, Izviđač jer ti klubovi su pokazali da i na Evropskom nivou mogu se držati sa najjačima.

Da li i koliko pratite rukometna dešavanja u Bosni i Hercegovini?

Intenzivno pratim rukometna dešavanja u Bosni i Hercegovini i veoma sam oduševljen sa manjim sredinama gdje se igra dobar rukomet i gdje fer gledaoci pune dvorane, jer rukomet se igra radi gledalaca.

Problemi su mnogobrojni i to više ne treba ni spominjati. Po vašem mišljenju u kom smjeru bi trebalo krenuti sa rješavanjem stanja u bh rukometu?

Vec sam napomenuo, potreban nam je jak Rukometni savez. Kada se kaže jak Rukometni savez to znači da država stoji iza njega kao i iza ostalih Sportskih saveza u BiH.

Željini reprezentativci Adnan Dizdar , Sead Pizović, Mišo Bašić, Milan Turanjanin i Halid Demirović (1974) Foto: mirzahasanefendic.com

Koji je razlog malog angažmana velikana bh rukometa u Rukometnom savezu BiH?

Bivsi rukometni “Velikani” radili su u veoma organizovanom sistemu u bivšoj zajedničkoj državi ili u drugim dobro organizovanim državama, savezima i klubovima i teško se mogu snaći u BiH rukometnom “kaosu”

I na kraju, imate li neku poruku za ljubitelje rukometa u Bosni i Hercegovini?

Čuvajte se dobro u ovom čudnom vremenu. Živite i volite svoj sport. Budite uporni jer samo sa velikom voljom mogu se ostvariti mnogi lični i ekipni ciljevi.

Svijet Rukometa

Preporučujemo da pročitate..

Domagoj Duvnjak: “Prihvatili smo smanjenje plaća, jer je to normalno u ovim uvjetima“

Za razliku od mnogih koji su požurili u svoje domovine Dansku, Švedsku, Norvešku, Francusku, Domagoj …

Close