Home / Interviju / Džabir Delalić za Svijet Rukometa: Nije sve u snazi, pa gdje je tu ljepota?

Džabir Delalić za Svijet Rukometa: Nije sve u snazi, pa gdje je tu ljepota?

Portal Svijet Rukometa donosi vam interviju sa Džabirom Delalićem, veliko rukometno ime na našim prostorima, međunarodni rukometni sudija od 1970. godine, kontrolor suđenja Evropske i rukometne federacije i dobitnik velikog broja priznanja.

U rukometnim vodama djeluje od davne 1957. godine. Bio je član Rukometne sekcije Gimnazije Mostar, RK Hercegovac i RK Velež.

Kao Međunarodni rukometni sudija sudio je utakmice na Mediteranskim igrama 1979. godine u Splitu i Trogiru, na „B“ Svjetskom rukometnom prvenstvu za žene 1985. godine u SR Njemačkoj, na „C“ Svjetskom prvenstvu za muškarce 1988. godine u Portugalu, na Svjetskim rukometnim prvenstvima za omladince 1979. i 1987. u Jugoslaviji i 1983. godine u Francuskoj.

Pored toga sudio je i više utakmica u konkurenciji evropskih rukometnih kupova, na „Trofeju Jugoslavije“ od 1970. godine, „Četvroroboju zemalja“, Kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo 1976. godine, na „World Cupu“ u Švedskoj 1971. godine i finalne utakmice za prvenstvo Afrike 1974. godine.

Džabir Delalić, Zoran Gobac i Rešad Šarenkapa

Bio je predsjednik Rukometnog odbora Hercegovine i Zajednice sudija Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine, član Predsjedništva Zajednice sudija Rukometnog saveza Jugoslavije i Predsjedništva RK Velež.

Džabir Delalić cijeli svoj životni vijek posvetio je rukometu, pa ne čudi podatak da je u karijeri dijelio pravdu na 1.468 utakmica čime je dao ogroman doprinos razvoju ovog sporta.

Nakon sudijske karijere obavljao je dužnost EHF delegata i kontrolora suđenja, te je u tim vodama proveo petnaest godina. U tom periodu dužnost delegata obavljao je na oko 500 utakmica, od čega 120 međunarodnih.

Dobitnik je više nagrada i priznanja za svoj rad te Zlatne plakete Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine u povodu 40. godišnjice rukometa u Bosni i Hercegovini 1988. godine. Dobitnik je priznanja u kategoriji „Životno djelo“ na ceremoniji Izbora sportiste godine Bosne i Hercegovine 2010. godine.

Gospodine Delaliću, evo na početku ovog našeg razgovora, reci te nam kako provodite penzionerske dane?

Što se tiće penzionerskih dana , moram priznati da sam se vrlo rano pripremio za „njih“. Imam više preokupacija , koji mi oduzimaju vrijeme, tako da ni ne osjetim da sam penzijom „ostario“.

Između ostalog sada trenutno sam preokupiran pripremom jedne male knjige za sudije, dakle radi se o uputama i savjetima o tome kako treba suditi. Moram priznati da smatram da suđenje nije samo sadržano u knjižici „Pravila rukometne igre“, nego je to vrlo zahtjevan i sadržajan „posao“.

D.Dopudža, M.Valčić, M.Stanojević i Dzabir Delalic.

Mnogo mudrosti i odvažnosti mora se imati da bi se pošteno i pravilno sudilo. Osim toga sudije donose odluke u jednom trenutku , stotinkama sec. I to znaći, brze i konačne odluke. No, nismo o toj temi dogovorili, neka to ostane za drugi put.

Fale li Vam rukometni tereni, i rukomet uopće?

Nedostaje mi direktno prisustvo na rukometnom terenu, a što se tiče rukometa uopće, toga sada ima na televiziji koliko hoćete, počevši od EHF TV, pa preko dugih TV kuća, koje su zainteresirane za prenose rukometa.

Koliko danas pratite rukomet i općenito aktuelnu rukometnu situaciju u Bosni i Hercegovini ali i zemljama bivše Jugoslavije?

Rukomet u BiH pratim intenzivno, kako  kod nas , tako i u drugim bivšim Republikama Yu. To je logično, jer moje aktivno učešće u rukometu bilo je preko četrdeset godina. Pomažu mi mnogo nove TV kuće.

Filip Garmaz, Džabir Delalic i Zoran Gacina

Da li ste ostali u kontaktu sa svojim kolegama?

Naravno , ostao sam u stalnom kontaktu sa ranijim kolegama. Neki su mi bili daleko za vrijeme ratnih zbivanja, neki su umrli, ali dobar dio njih je „uz mene“.

Ne znam koliko ih vi poznajete, ali nabrajati ih bilo bi mnogo i uz mogućnost ne spominjanja  nekih,  da se ne bi naljutili. U svakom slučaju, rekao sam da ih ima mnogo, iz svih krajeva bivše države, sa kojima rado izmjenjujem mišljenja.

Milan Mitrović i Džabir Delalić pred oproštaj od suđenja 2.9.1989. godine u Doboju

Rukomet je posljednjih godina mnogo uznapredovao. Koliko Vam se sviđa moderni rukomet i modernizacija rukometa posljednjih godina?

Slažem se da je rukomet mnogo uznapredovao u odnosu na „moje“, vrijeme. Ali, ja ne bih dao moje vrijeme ni za čije drugo. Moderni rukomet, šta je to. Pa nije sve u snazi . Gdje je tu ljepota. Bio sam i ove godine u Njemačkoj na Svjetskom prvenstvu. Ima mnogo novoga, ali i sa upitnicima.

Još za moga vremena, naravno kontrolorskoga, uvedeno je brzo izvođenje početnog bacanja, tj. Igrač koji postigne gol ne mora se vratiti u svoje polje, a početno bacanje protivnika ide žurno. To je dovelo do snage i brzine. Ima još nekih promjena , ali to o tom po tom. Nasuprot ovoga, dakle naveo sam samo jednu stvar, navesti ću samo jedno što mi se ne dopada. Radi se o vađenju iz igre  golmana za vrijeme napada.

Svjedoci smo čudnih stvari u toj igri. Dogodio se i krah jedne reprezentacije na tom Prvenstvu radi neoprezne igre sa golmanima. Mislim, da ovu odluku treba preispitati i nešto u tome modificirati. Ponavljam, naveo sam samo jednu pozitivnu i jednu negativnu u izmjeni pravila.

Ima još drugih , koje su otišle u pozitivnom pravcu i njih je moram priznati mnogo više.

Maj 1968. godine utakmica RK Radnički Goražde – RK Bosna Sarajevo 18:14 (10:9)

Vaše mišljenje o stanju u bh rukometu?

Bih rukomet je u stanju postepenog napretka, to govorim kada mislim na skoro siguran plasman na slijedeće  Evropsko prvenstvo. To će uslijediti najviše sa željom igrača, koji daju sve od sebe za afirmaciju rukometa u BiH.

Mora se napomenuti da izostaje dobra cjelokupna organizacija i nebriga nekih neodgovornih ljudi, a posebno kada se radi o ustroju Saveza. Kao u našem čitavom društvu, tako je to i u rukometu.

Kako gledate na sudijsku organizaciju u Bosni i Hercegovini u vremenu poslije vašeg odlaska?

Sudijska organizacija ima mnogo problema. Sigurno je da paritet porijekla donosi mnogo problema. Zagovornik sam visokog kvaliteta, bez obzira odakle i od koga on dolazio.

Slažem se sa forsiranjem mladih kadrova, ali nekada treba dati prednost iskustvu, jer to olakšava sudijama da razriješe nastale probleme. Ipak, nadam se boljim danima , kako u suđenju tako i u Organizaciji.

Što se tiće moga odlaska i post situacije, zašto okolišati. Bez svakoga se može i nitko nije nezamjenjiv.

Iz mostarskog rukometa, Zvonimir Noka Serdarušić, Džabir Delalić, Zdenka Vidović-Prskalo i Damir Saltarić.

Da li pratite i koliko ste zadovoljni kvalitetom suđenja u bh rukometu ali i na međunarodnoj sceni?

Da, pratin suđenje, ali ne intenzivno, suđenje u Premijer ligama. Da li sam zadovoljan onim što sam gledao. U većini slučajeva NE. Poneke utakmice se sude diletantski, ali čini se da postoji mogućnost popravljanja. Već ranije sam naglasio da se većinom radi o neiskustvu sudija, a čini se ponegdje i o drugim stvarima.

Suđenje na međunarodnoj sceni je daleko ispred našega, naravno, lakše je suditi „Vani“ i teže utakmice a za to ima mnogo faktora. Analiza svakog suđenja mnogo znači, a da li je kod nas ispravna analiza i kontrola, ili nije to je pitanje za nas i ljude koji sada obavljaju kontrole. Očito je, nema zamjeranja.

Jugoslovenska sudijska elita na TV turniru u Doboju

Na kraju, imate li neku poruku za ljubitelje rukometa u BiH?

Šta reći za kraj, pa ima toga mnogo. Ne želim parcijalno govoriti o problemima. Nadam se samo dobrome i ozdravljenju i našeg BiH rukometa.

Svijet Rukometa

Comments

comments

Preporučujemo da pročitate..

Oni dolaze, Miloš Kos: Svaka minuta odigrana u SEHA ligi mi je dragocjena

Miloš Kos, još je jedan šesnaestogodišnjak iz Bosne i Hercegovine pred kojim je svijetla rukometna …

Close