Sport u Evropi i svijetu pa tako i u Bosni i Hercegovini trenutno se nalazi u potpunoj blokadi. Međutim pojedine države, kao što je Bjelorusija nisu ni prekidale svoja takmičenja, i sportisti u ovoj zemlji još uvijek su na borilištima, doduše, bez prisustva publike.
Sigurno je da će pandemija ostaviti veliki uticaj kako na ekonomiju i svakodnevni život, tako i na sport. Rukometni savezi entiteta u Bosni i Hercegovini donijeli su odluku o prekidu prvenstava i proglašenju prvaka u entitetskim ligama, tako da barem što se rukometa tiće, istog neće biti do septembra.
Rukometni savez Bosne i Hercegovine još uvijek se nije oglašavao po ovom pitanju. Iako je velika večina evropskih zemalja donijela odluku o prekidu takmičenja, proglašenju prvaka ili eventualnom poništenju sezona, rukometna vlada u Bosni i Hercegovini još uvijek nema stav po tom pitanju. Barem ne zvanični.
Trenutno se vodi borba oko toga šta i kako uraditi, da li poštovati propozicije ili ne, da li proglasiti prvake ili ne, ko će ispasti a ko će ući, teško je pitanje. S obzirom na komplikovan sistem uređenja ove države, svaka odluka teško će imati neku značajnu večinu za njeno izglasavanje. Veliki broj klubova koji nastupaju u Premijer ligi Bosne i Hercegovine su za prekid trenutne sezone i proglašenje prvaka prema poredku na tablici u vrijeme prekida. Međutim, odluke još uvijek nema.
Veliko je pitanje a uz to i veliki problem za sve klubove, kako i na koji način pripremiti ekipu pred nadolazeću sezonu, ukoliko je uopšte i bude. Za sada postoje samo nagađanja da bi sport trebao krenuti u septembru ali.
Evropska rukometna federacija je već dva puta pomjerala završni turnir Lige prvaka, najprije za kraj augusta a potom za kraj decembra, uz nadu, da će do tada pandemija biti pobijeđena, te da će publika ponovo moći u Lanxes arenu. U suštini kome i treba sport ukoliko nema publike i navijača?
Problemi u privredi i u budžetima općina i gradova sigurno će se odraziti i na financiranje sporta. Budžetski novac od početka pandemija preusmjerava se u nabavku medicinske opreme, dok su transferi za druge manje važnije stvari u potpunosti obustavljeni.
Privrednici se svaki dan bore sa novim izazovima, očuvanjem tržišta, nabavkom sirovine, sprječavanjem pojave zaraze u firmama, pa tako da je financiranje sporta sigurno u drugom ili trećem planu.
Kako održati igrački kadar, kako organizovati kvalitetne pripreme, kako nabaviti neophodna sredstva za pripremu i organizaciju takmičenja? Milion pitanja a odgovora skoro da i nema. U razvijenim Evropskim zemljama država priprema pakete pomoći od nekoliko stotina miliona eura za pomoć sportu i drugim neproizvodnim djelatnostima od društvenog interesa, a kod nas, ništa od toga.
Uz sve to rukometni sport u Bosni i Hercegovini čekaju stari i dobro poznati problemi. Nepostojanje ID broja, nepostojanje računa praktični znači da državni savez i ne postoji, ali to su već do sada ispričane priče koje skoro pa da više i ne treba spominjati.
Pandemija će proći a naša rukometna svakodnevnica ostaje i čeka, možda neka bolja vremena.
Svijet Rukometa
