Dragan i Aleksa Starčević iz Doboja, igrači rukometnog kluba Derventa jesenjeg prvaka Prve lige RS, izdvajaju se po tom što su jedan od rijetkih slučajeva gdje u istom timu igraju otac i sin, četrdesettrogodišnjak i šesnaestogodišnjak.
Prema riječima starijeg Starčevića, igranje sa sinom Aleksom je jedno neobično iskustvo za njega, ali mu je drgao što je uz njega na terenu.
“Ne znam da li ima puno igrača koji su imali takvu situaciju, ali ovo je zaista nešto posebno. Za razliku od toga kada smo bili na različitim stranama on u dobojskoj Slogi ja u Derventi, ovo je sigurno sasvim nešto novo. Saigrači smo, zajedno sav teret snosimo sa našim saigračima”, kaže četrdesettrogodišnji Dragan, te dodaje kako sinu daje savjete tokom igre i treninga, ali prvi i osnovni je da sluša trenera i da ga pita sve što ga interesuje.
Aleksa ne krije sreću i zadovoljstvo što dijeli svlačionicu sa svojim ocem, te ima samo riječi hvale za polusezonu u Derventi.
“Drago mi što imam priliku da igram sa ocem. Dosta mi je lakše, jer greške koje dolaze tokom same igre i treninga, popravljam uz njegove savjete. Sigurno da mi je ovako lakše sa njim van mog matičnog kluba, jer još sebe gradim kroz rukomet”, kaže šesnaestogdišnji Aleksa, napominjući kako nije mogao očekivati da će jednog dana igrati zajedno sa ocem.
Stariji Starčević ističe da nije ni u jednom trenutku pomislio da će nekad zaigrati sa sinom, a kamoli protiv njega, ali da je „krivac“ što se Aleksa odlučio za rukomet.
“Nisam ni očekivao da će se Aleksa okrenuti rukometu, ali drago mi je što se posvetio sportu. Dolazio je na sve moje utakmice dok je bio klinac, pa je sigurno kroz to pronašao ljubav ka rukometu, ali i samom sportu”, govori Dragan, sigurno najbolji golman prvoligaškog karavana Srpske.
Starčevići su ove polusezone za Derventu upisali 19 nastupa, od čega je svih 11 utakmica u Prvoj ligi odigrao golman Dragan, dok je njegov sin Aleksa upisao osam nastupa. Njih dvojica postigli su i 16 golova, od čega Aleksa 14 , dok je Dragan dodao dva. Pored pomenuta dva pogodka, Dragan je blistao i na golu, a nije bilo susreta u kojem je imao manje od deset odbrana.
Za rezultate Dervente ove jeseni, golman Starčević kaže kako su zaslužni svi, od nove mlade Uprave, trenera i samih igrača.
“Ekipa je dosta podmlađena uz ostanak svih domaćih igrača koji su igrali i u Premijer ligi, što je sigurno veliki podstrek za mlade igrače. Dobar smo rezultat napravili sa jesenjom titulom”, navodi prvi golman Dervente koji već dvije godine uveliko pomaže svom nasljedniku na golu u ovom klubu Nikoli Ristiću.
Derventa je u 11 susreta upisala devet pobjeda i dva poraza, ali Dragan smatra da su mogli i trebali imati maksimalan učinak.
“Imali smo samo ta dva poraza. Nismo trebali da dozvolimo ni to, ali nadam se da u drugom dijelu sezone neće ih biti”, jasan je stariji Starčević, dok mlađi koji igra na poziciji lijevog krila kaže: “Jedna lijepa polusezona je iza nas. Imamo jedan spoj mladosti i iskustva koji je sigurno doveo do ovog rezultata. Ostvario sam dobar kontakt sa svim saigračima kako na terenu, tako i van njega gdje se družimo.”
Iako su Dragan i Aleksa jedini igrači koji nisu iz Dervente u ovom klubu, mnogi to i ne gledaju tako, jer je Dragan u grad na rijeci Ukrini stigao 2014. godine i upisao 127 premijerligaških nastupa uz tri pogodka, što je ukupno 146 nastupa u dresu Dervente uključujući Prvu ligu i utakmice kupa uz pet pogodaka.
Iako ima 43 godine i jedan je od najboljih golmana u BiH, polako razmišlja o završetku golmanske karijere.
“Zdravlje me služi i dalje dobro, to nije upitno. Razmišljam polako šta i kako, ne žurim. Imao sam namjeru na kraju prošle sezone, ali odlučio sam se da pomognem Derventi i nisam pogriješio. Sigurno da je i Aleksa motiv više da ostanem još, pa tako da vidjećemo na kraju sezone”, zaključuje stariji Starčević.
Otac protiv sina
Dragan i Aleksa igrali su u martu 2019. godine na suprotnim stranama u zvaničnom meču četvrtfinala rukometnog Kupa Republike Srpske u Doboju, kada je Dragan stajao na golu Dervente, dok je sin Aleksa nastupao za Slogu. Više sreće imao je Aleksa, jer je tada dobojski klub slavio rezultatom 32:23.
Piše: Slobodan Živanić