Pitajte hrvatskog ljubitelja rukometa tko je najbolji igrač svih vremena i velika je vjerojatnost da ćete dobiti jedan od dva odgovora. Ivano Balić, ako presuđuju genijalnost, rukometna imaginacija i ono nešto što se ne može pronaći u statistici. Ili Nikola Karabatić, ako se gledaju dugovječnost, medalje i gotovo dva desetljeća provedena na samom vrhu.
Rasprava može trajati satima, a Hrvati će, razumljivo, uglavnom stati na Balićevu stranu. Uostalom, u velikoj IHF-ovoj anketi još 2010. upravo je Balić izabran za najboljeg rukometaša svih vremena, ispred Karabatića.
Problem je samo što se u međuvremenu pojavio Mathias Gidsel.
I u njegovu slučaju sve je teže govoriti samo o igraču koji bi jednog dana mogao postati najveći. Danac ima tek 27 godina, a iza sebe već ima individualni niz kakav rukomet nije vidio. Proglašen je najboljim rukometašem svijeta 2023., 2024. i 2025. godine, čime je postao prvi muškarac koji je tu nagradu osvojio tri godine zaredom. Po ukupnom broju nagrada već se izjednačio s Karabatićem i Mikkelom Hansenom, dosadašnjim rekorderima.
Gidsel čuda radi s reprezentacijom, ali i individualnim nagradama
Gidsel je već tri puta svjetski prvak, olimpijski pobjednik i od početka 2026. europski prvak. Posebno je fascinantno što na najveće turnire ne dolazi samo kao dio dominantne danske reprezentacije – gotovo svaki put odlazi kao njezin najbolji igrač.
Na Olimpijskim igrama u Tokiju bio je MVP turnira. Tri godine kasnije u Parizu ponovno je bio MVP, ali i najbolji strijelac sa 62 pogotka. Na Svjetskom prvenstvu 2023. ponovno MVP, a isti je pothvat ponovio i na SP-u 2025., na kojem je Hrvatska igrala finale. Tada je zabio 74 gola i dodao čak 45 asistencija.
A onda je stiglo Europsko prvenstvo 2026.
Danska je nakon 14 godina ponovno postala europski prvak, a Gidsel je napravio praktički sve što jedan igrač može napraviti. Osvojio je zlato, proglašen je MVP-em i završio kao najbolji strijelac sa 68 pogodaka, čime je srušio i rekord po broju golova na jednom Europskom prvenstvu. Bio mu je to već peti MVP naslov na velikim reprezentativnim natjecanjima.
Balić je bio mađioničar, Karabatić stroj, ali…
Naravno, uspoređivati različite rukometne ere nikada neće biti potpuno pošteno. Balić je bio igrač zbog kojeg su ljudi gledali rukomet. Njegove asistencije, promjene ritma i osjećaj za prostor teško je pretvoriti u tablicu. Karabatić je, s druge strane, izgradio karijeru koju je godinama bilo gotovo nemoguće napasti – osvajao je sve, trajao nevjerojatno dugo i bio ključni čovjek možda najveće reprezentativne dinastije u povijesti ovog sporta.
Ali Gidsel radi nešto drugo. Dominira gotovo svakim velikim turnirom na kojem se pojavi. Ne samo rezultatima svoje momčadi nego golovima, asistencijama, MVP nagradama i rekordima. Nema sedmerce kojima bi napumpao brojke, ne igra klasičnog srednjeg vanjskog kroz kojeg mora proći baš svaki napad, a svejedno proizvodi statistiku koja izgleda kao da je preuzeta iz videoigre.
I možda je baš to najveći argument. Balić je imao magiju, Karabatić karijeru i trofeje, Hansen nevjerojatnu ljevicu. Gidsel zasad izgleda kao kombinacija svega – i još uvijek nije ni blizu kraja karijere.
Zato rasprava o najvećem rukometašu svih vremena više ne može biti samo Balić ili Karabatić.
Možda je odgovor već pred nama. I zove se Mathias Gidsel.
