
Rukometni reprezentativac Bosne i Hercegovine i nekadašnji rukometaš Vogošće, Bekir Čordalija, prošlog ljeta napravio je senzacionalan transfer kada je potpisao za poljskog rukometnog diva Instustria Kielce.
Ovaj 21-godišnjak je jedan od najperspektivnijih mladih golmana Evrope a ta činjenica privukla je pažnju Kielca sa kojim je Čordalija potpisao trogodišnji ugovor.
Bekir je ove sezone već odigrao neke od zapaženih susreta gdje je vrlo često bio i čovjek odluke. Trener Kielce istakao je tada da vjeruje u Bekira, da je on njihova investicija za budućnost jer vjeruje da može postati jedan od najboljih golmana na svijetu.
Sa ekipom Kielce Bekir je ove sezone postao viceprvak poljskog šampionata a u EHF Ligi šampiona njegov klub je eliminisan u osminifinala od ekipe Fucshe Berlina.
Nakon debitantske sezone u dresu Kielca Bekir Čordalija u interviju za Svijet Rukometa govorio je o svom dolasku u Poljsku, novoj svakodnevnici i brojnim drugim rukometnim temama.
Bekire, za početak – kako bi opisao svoj put od prvih rukometni koraka do dolaska u jedan od najvećih evropskih klubova?
Svoj rukometni put započeo sam sa deset godina kada sam početo trenirati rukomet a već sam sa četrnaest godina prebaćen u seniorsku ekipu Vogošće gdje je počelo moje razvijanje.
Ko su bili tvoji prvi rukometni uzori i mentori?
Moj uzor je bio danski golman Niklas Landin. Uvijek sam ga pratio i volio sam ga gledat kao dijete i puno sam toga naučio od njega a već prije tri mjeseca sam igrao protiv njega.
Kako je izgledao trenutak kada si saznao da te zove Kielce? Šta ti je prvo prošlo kroz glavu?
Huh to je bio šok za mene. Taj mi je poziv došao u večernjim satima kada me je moj menadžer nazvao i rekao: “Bekire pakuj se idemo za Varšavu, potpisujemo za Kielce”. Bio sam jako sretan i izgledalo je kao san i nešto nemoguće ali na kraju se ispostavilo da je stvarnost. Bio sam jako jako sretan zbog toga. Prvo što mi je prošlo kroz glavu je to da li je moguće da su mene odabrali za golmana i da li je to realnost.
Ovo ti je bila prva sezona u Kielceu. Kakvi su tvoji utisci – kako si se snašao u novom okruženju, klubu, gradu?
Da moja prva sezona je već iza mene. Prošla je jako dobro i teško jer sam došao u veliku sredinu na neki veći nivo. Bilo mi je teško adaptirati se na sve to ali zbog toga sam izabrao to i treniram zbog toga. Snašao sam se jako dobro a imao sam velike sreće jer je Igor Karačic bio tu i pomogao mi naravno oko svih stvari nakon mog dolaska. Karačić mi je pružio veliku pomoć i podršku i bilo mi je lakše jer je on bio tu. Imali smo cilj da prođemo na Final Four Lige šampiona i osvajanje domaćeg šampionata ali nismo uspjeli. Dosta povreda desetkovalo je našu ekipu i nismo uspjeli. Jedna pozitivna stvar je ta što smo osvojili Kup Poljske i naravno naučili dosta stvari za slijedeću sezonu šta i kako trebamo.
Da li je bilo teško prilagoditi se novom ritmu treninga i vrhunskom nivou takmičenja?
Svakako da je bilo teško kao što sam rekao. Došao sam u veliku sredinu u klub gdje nastupaju neki od najbolji igrača današnjice. Uz sve to bio sam daleko od kuće ali kao profesionalac i sportista nisam imao vremena da mislim o tome, davao sam sve od sebe da što prije se adaptiram na sve to. Nemaš puno vremena za takve stvari jer igramo zaista dosta utakmica. Igramo svake sedmice po dvije tri utakmice tako da sam se odma bazirao na treninge i kako što prije da se adaptiram na sve to.
Kako ocjenjuješ svoje nastupe u ovoj sezoni? Ima li neki meč koji bi posebno izdvojio?
Pa zadovoljan sam. Bilo je nekih nastupe gdje nije išlo kako sam možda želio ali bilo je i dobrih nastupa. Uglavnom davao sam sve od sebe u svakoj utakmici i pratio sam sebe tako da za ovu sezonu sam odradio korektno. Sto se tiče utakmica izdvojio bi utakmice Lige šampiona gdje je nevjerovatno igrati i taj sami osječaj kad igraš protiv bivših i sadašnjih šampiona izgleda nestvarno. Naravno tu je i finalna utakmica prvenstva sa Wislom Plock.
Koliko ti je značila podrška saigrača i stručnog štama u ovoj debitantskoj sezoni?
Podrška mi je značila jako puno. Došao sam tu kao najmlađi igrač. Svi su bili uz mene, dobijao sam podršku od saigrača i trenera a najveću zahvalu dugujem Igoru koji je cijelo vrijeme bio tu uz mene. Dosta smo pričali i trenirali zajedno kako bi mi pomogao. Samo mogu reći hvala svim mojim saigračima i trenerima što su bili tu za mene.
Kako izgleda tvoj radni dan tokom sezone – od jutra do večeri?
Moj radni dan u toku sezone izgleda ovako, ustajem u 8:00 i već u 9:30 imam jutarnji trening. Nakon toga vraćam se sa treninga i tada slijedi popodnevni odmor. Potom gledamo video analize a nakon toga dolazi i večernji trening. To je moja svakodnevnica svaki dan. Naravno igra se dosta utakmica. Prvu utakmicu obično igramo srijedom zatim odmaramo jedan dan a već u subotu igramo drugu utakmicu. Tako bi izgledao moj raspored aktivnosti tokom dana i vikendom.
Imaš li neke specifične rituale ili navike prije meča?
Što se rituala tiće i nemam baš neke, jedino što radim jeste fokusiram se slušam muziku i to bi bilo to.
Kako provodiš slobodno vrijeme u Poljskoj? Jesi li se navikao na život tamo?
Slobodno vrijeme koristim kao odmor pa se ćesto prošetam gradom. Vrlo ćesto iskoristim vrijeme da upoznam grad jos više i to je to ali većinu vremena iskoristim da bi se odmorio od treninga.
Šta ti najviše nedostaje iz domovine?
Najviše sto mi nedostaje je porodica, moji prijatelji sa kojima sam igrao tamo jer sa svima njima sam ostao u dobro kontaktu. Oni su me velika podrška.
Imaš li ambicije da postaneš standardni golman reprezentacije? Gdje vidiš sebe u tom kontekstu za nekoliko godina?
Naravno da imam ambicije da postanem prvi golaman reprprezentacije i da sa reprezentacijom jednog dana ostvarim neki veliki uspjeh.
Koji su tvoji ciljevi za narednu sezonu – lični i timski?
Što se tiće ambicija, takav je sport, igramo ga kolektivno i naravno želja mi je da dodjemo do Final Foura Lige prvaka, da osvojimo prvenstvo Poljske i da slijedeće sezone dam jos više od sebe nego ove sezone.
Da li već razmišljaš o daljoj karijeri – npr. da jednog dana zaigraš u Bundesligi ili za neki drugi veliki klub?
Pa naravno da razmišljam da jednog dana zaigram u Bundesligi ali trenutno sam već u klubu koji se nalazi među top deset klubova u Evropi. Tako da volio bih i da sa ovim klubom osvojim bitne trofeje.
Šta bi poručio mladim sportistima koji sanjaju o velikom transferu i igranju u inostanstvu?
Pa poručio bih mladim sportistima da je sve moguće da se desi. Iz Bosne i Hercegovine može se otići u super klubove samo nemoj te odustajati od svojih snova, radite puno, trenirajte i slušajte starije i iskusnije igrače i trenere.
Svijet Rukometa