ned. jan 19th, 2020

Svijet Rukometa

Rukomet sa dušom!

Legenda hrvatskog rukometa i miljenik navijača najavio konačni kraj: ‘Ovo je moj posljednji Božić…’

3 min read

Donekle je peh u životu ako ste rođeni 29. veljače. Rođendan tada možete slaviti svake prijestupne. Ako baš ciljate 29. ili ako želite biti matematički točni. No, donekle je možda peh ako ste rođeni i 25. prosinca, na Božić. Tada ste, naime, opet zakinuti za darove. Nije dvojbeno da ćete dobiti nešto za rođendan, ali što je s Božićem? Ili se možda varamo? To najbolje znaju oni rođeni na Božić.

– Ha, ha, ne, nisu bila dva dara pod borom. Niti kada sam bio dijete, a sada još manje – veli Blaženko Lacković koji u srijedu navršava 39 ljeta.

– Tako sam nekako u konačnici i odgajan, te to nije floskula… u mojoj obitelji je oduvijek najveći dar bilo okupiti se, biti zajedno. Nikada nisam bio od silnog očekivanja, traženja darova i slično. Sada, pak, kada sam odrastao, sada mi je veselje dijeliti darove, kupovati za druge. Tu su djeca, za njih su darovi.

Blaženka Lackovića u ponedjeljak smo zatekli u zrakoplovnoj luci u Hamburgu.

– Idem doma. Sretan sam kao malo dijete.

E, ali ako mislite da dolazi doma za Božić, pa tako i svoj rođendan, grdno se varate.

Foto: Drazen Aleksic / Cropix

HVS ne može bez Laca

– Ma, ni govora. Doći ću doma u ponedjeljak, dakle, biti ondje na Badnjak, ali već na Božić (dakle, na rođendan, nap. a.) letim opet natrag za Njemačku. Preko Kölna u Hamburg, jer već dan kasnije igramo protiv Ferndorfa. Ta je utakmica bitna jer je to ona jedna godišnje kada igramo u Barclaycard Areni, pred najmanje 10.000 ljudi, tribine su pune do posljednjeg mjesta.

Dakle, jedva ćete okusiti malo božićne purice i kolača?

– Sve brzinski, ali nakon te tekme se opet odmah vraćam doma.

Očito da HSV ne može bez Blaženka Lackovića, koji je doduše odavno izjavio kako mu je ovo posljednja igračka sezona. Ili se nešto izmijenilo?

– Ne, ništa se nije izmijenilo. Opraštam se sigurno. Pa, u biti sam ja i sada više čak pomoćni trener, iako i dalje treniram, iako i dalje s vremena na vrijeme i igram. No, ova sezona je sigurno posljednja.

Dakako, posljednja igračka.

– Ostajem u rukometu sigurno, zanima me, intrigira trenerski posao.

U razgovoru s mnogim sportašima iz loptačkih sportova, jedan dio njih, recimo, tvrdi kako ih trenerski posao ne bi nikada privlačio jer bi ih živcirao dojam da mogu nemjerljivo manje utjecati na igru s trenerske pozicije, negoli su mogli s igračke.

– Ima u tomu djelomice istine, ali u rukometu baš trener može čak i dosta utjecati. Manji je teren, imate mogućnost stalnih izmjena. Jasno, potpuno je drukčiji osjećaj i to nije sporno, ali mene zanima. Sad mi je želja i sve ide u smjeru trenerskog posla, ali tko zna, nije isključeno da podignem možda i na neku višu razinu. Recimo, sportskog direktora.

Prokop na meti kritika

Znamo dosta, gotovo sve o hrvatskoj reprezentaciji koja je u pripremama za Europsko prvenstvo. Kakvi su Nijemci?

– Ozlijeđeni su Wiede i Weinhold, desni vanjski su ozlijeđeni. Pozvali su 4 pivota na pripreme, a izbornik Prokop je, pored iskusnog Wolfa, pozvao još od vratara i Bittera. Izbornik Prokop je i ovdje, u njemačkim medijima, stalno na meti kritika, ima dosta reakcija na njegove odluke, izbor. Nije samo kod nas tako. Njemačka je jaka, ali svi su tamo svjesni da nemaju momčad baš za medalju – veli Lacković te već u sljedećoj rečenici malo skreće temu.

– Nego, znate li tko još od rukometaša ima rođendan za Božić?

Prosvijetlite nas.

– Pero Metličić. Dobro, ali on vam je jako, jako star. Nemojte ga ni zvati. Sigurno sad spava popodne, odmara se. Znate kako je sa starijim ljudima – u zafrkantskom smo se raspoloženju za ovu priliku rastali od Blaža. Slijedio je poziv za ukrcaj na let za Zagreb, a i čemu ga odveć zamarati. Bolje prepustiti ga svojima. Sretan Božić. I da, sretan rođendan, Blaž. Pero, i tebi također!

Piše: Dean Bauer | Sportske Novosti

Close