Home / Interviju / Lino Červar: ‘Daleko je mirovina, i sa 67 ne stajem i jurim kao da mi je 23’
Foto: Dusko Marusic/PIXSELL

Lino Červar: ‘Daleko je mirovina, i sa 67 ne stajem i jurim kao da mi je 23’

Muče ga ozljede, Duvnjak, Kopljar, pa Slišković, Pavlović… Nekima bi došlo da se objese, a ja kažem: ‘Kad nemaš ono što želiš, ljubiš ono što imaš’, kaže Lino

24sata: Izborniče, kako se osjećate kao 67-godišnjak?

Radno. Razmišljam o svemu, o svim obavezama i zadacima koje sam preuzeo. Evo, već u nedjelju dolazim u Zagreb, a u ponedjeljak ujutro imam sastanak s kondicijskim trenerom, što je samo nastavak onoga što radimo. Kad je Nexe gostovao kod mog Metalurga, tri sata sam sjedio s Hrvojem Horvatom, sve analiziramo, o svemu razmišljamo. Sve u svemu, u dobroj sam formi.

24sata: Kako uspijevate iskombinirati posao trenera Metalurga i izbornika?

Ha, slušajte, cijeli dan sam u rukometu. Stalno eksperimentiram, gledam, razmišljam, smišljam nove ideje… Ali dobro, kad voliš svoj posao, to i nije problem. Postao sam trener s 23 godine i od tada zapravo tako funkcioniram.

24sata: Jeste li stigli barem proslaviti rođendan?

Moja gospođa, koja je zaslužna za sve moje uspjehe, spremila mi je fini ručak, nazdravili smo crnim vinom i to je to.

24sata: Tko se sve javio od čestitara? Što vam je poželio Zoran Gobac?

Najvažnije mi je da su mi čestitale kćeri i unuci, a od ovih ostalih ne bih nikoga izdvajao. Iz saveza su mi poželjeli puno zdravlja, ali naravno da nisu zaboravili spomenuti ni dobar rezultat na EP-u, ha, ha.

Foto: Dusko Marusic/PIXSELL

24sata: Ušli ste u 68. godinu. Razmišljate li već polako i o mirovini?

Ne, ne i ne! Još me drži volja i ambicija, i dalje sam gladan pobjeda i željan izazova. Ova igra koju sam odabrao kao poziv važna je zbog rezultata, ali više od toga zbog utjecaja sporta na razvoj društva. Da, ponosan sam na svoje rezultate, ali i na to što sam u četiri države utjecao na sudbine ljudi, kroz sport im poboljšavao kvalitetu života. I ta činjenica me posebno ispunjava.

24sata: Sljedeći i najveći izazov je EP. Pa kakvo je trenutačno stanje?

Pozitivan sam, kao i uvijek, ali i zabrinut zbog situacije u našoj vanjskoj liniji. Znate da se bez vanjske linije ne može čak ni govoriti o medalji, a mi imamo situaciju s Duvnjakom, Kopljar ima problema s aduktorom, Slišković je i dalje bolestan, bez kluba, u najgorem trenutku ozlijedio se i Pavlović… Neki drugi treneri bi očajavali, ali ja nisam trener alibija i držim se one narodne: Kad nemaš ono što želiš, ljubiš ono što imaš.

24sata: Jeste li u kontaktu s Duvnjakom, kakva je situacija s njegovim koljenom?

Čuli smo se prije mjesec dana, ali dobivam informacije kako napreduje. To što ga nema u momčadi Kiela loše je za Kiel, ali i za nas. Znam samo da će svakako biti s nama na pripremama u listopadu, mora doći da analiziramo njegovo stanje, da vidimo što i kako, da počnemo graditi zajedništvo…

Foto: Dusko Marusic/PIXSELL

24sata: Hoćete li stići pripremiti momčad za 15 dana priprema uoči EP-a?

Vaterpolisti i košarkaši su imali po mjesec dana, a našim igračima iz Njemačke utakmice su 26. prosinca! Zato ću im dati domaće zadaće, zadatke za svakoga, a kasnije ćemo testirati tko je što radio. Trebat će nam svima puno odricanja, počevši od mene, koji moram biti primjer. Bit ćemo borbeni, jurišat ćemo bez straha, a bilo kakav egoizam je zabranjen.

24sata: Košarkaši su pukli pod pritiskom, možete li iz toga i vi nešto naučiti?

Ja sam u puno boljoj poziciji nego Aco. Već sedam godina nismo bili u finalu i nemamo što izgubiti. Moramo biti svjesni da postoje dvije ili tri momčadi koje su bolje od nas, ali iz toga treba i crpiti inspiraciju. Treba biti svjestan svojih deficita, momčadi koje to uspiju spremne su dati i više nego što objektivno mogu.

Foto: Dusko Marusic/PIXSELL

24sata: Košarkaši nisu željeli uzeti stranca, biste li vi tražili pojačanje za reprezentaciju na taj način?

Ne, nisam za to. Kao što smo i prije osvajali medalje s našom djecom, s domicilnim stanovništvom, to smo 2003. uspjeli s najmlađom momčadi na turniru i vjerujem da je to pravi put. Evo, Randolph je Slovencima pomogao, puno im je koristio, ali ključne koševe u finalu ipak je dao Prepelič.

Izvor: Marko Vidalina/24sata.hr

Comments

comments

Preporučujemo da pročitate..

Oni dolaze, Milan Vukšić: Roditelji su mi za rođendan poklonili „rukomet“

Portal Svijet Rukometa u svojoj rubrici „Oni dolaze“ prestavlja vam, Milana Vukšića, još jednog dragulja …

Close